.::mačak u čizmama::.

nakon što sam isprobala sve glupe komentare koje imam na današnji odvratni dan, skontala sam da nemam komentara.
Al zato imam kuul sličicu.

Ako ima išta na ovom beskrupuloznom svijetu što vas u jednoj sekundi može pretvoriti iz totalno cool tipa u potpunu blentavu smijuriju to je kad te posere ptica dok se faciraš. S pozitivne strane, barem nije bio galeb. Jer kad te galeb poklopi onda nisi ni smijurija; onda si jednostavno zasran.
Ali, naš Ikar je bio precool da si dopusti poniženje od strane jedne ptice sa zdravom probavom, koja će sutra ionako završit u gulašu kad je se on dočepa, pa je jednostavno problem napao i natjerao na uzmak svojim zarazno-gromoglasnim smijehom.
Kada su nasmješene robinje postavile mali stolić s oprezno bogatim obrokom za osjetljivi tek-van-zatvorski želudac, žustro su pobjegle pred njegovim bezobrazno indiskretnim pogledima i flash back salvama smjehurenja. Gledajući kako te mlade djeve odlaze njišući bajnim bokovima i razmišljajući kako će se obje ionako večeras vratit k njemu kao i prošle noći, obliže usne te u pozadini ugleda svog starog prijatelja Lazara kako zijevajući prilazi. Tek se digao, mrcina stara.

'Čovjek bi rekao da će ti neka stvar napokon usahnut nakon svih tih sranja koje ti je priredila.' zaceri se ovaj kad mu je prišao bliže. Još uvijek je izgledao poput satira s tim izrazom lica. Privlačan, na neki divlji, polu-civilizirani, životinjski način, ili kako god se to već kaže.
Ikar cmokne jezikom nakon gutljaja bevande 'Neke stvari se nikada ne mijenjaju, ja pogotovo.' Namigne prijatelju koji je skeptično promatrao kako mu pauk kojeg je od dragosti prozvao Vesna, plete dreadlockse.
'Kad ćeš više dat da ti očerupaju to jada s glave, izgledaš ko da te napao pjani žetelac. A zatim dao slijepcu da ostatak sljepi natrag.'
Plavokoso-busenasti čovjek posprdno odgovori, uz obavezan cerek od uha do uha 'Samo si ljubomoran što žene padaju na mene i bez fino počešljanih loknica.'
Frknuvši, Lazar digne nos u zrak 'Moš mislit.'
'Jesi.'
'Nisam.'
'Jesi.'
'Ma nisam, prokleta napasna dosado. I kad si prije uspio zamerdat tuniku, svinjče jedno??' ugleda satir napokon trag pljucnutog govanca obrisanog salvetom.
'Jesi. I nisam ja nego tvoja glupa ptica.' Pokaže prstom prema krošnji, uzevši jesti svoj obrok gurmansko-vučjim stilom. 'Još ti je ona stara kuharica?'
'Nisam. Je, još uvijek ona kuha. Makar su mi je htjeli ukrast nakon svake gozbe. I daj se pođi presvuć. Nisi više u buksi da nemaš čistu presvlaku, znaš.'
'Mhm. Sramota Jupiteru puštat da se ovako božanstveno jelo ohladi zbog malog incidenta za koji ionako kažu da znači sreću...zašto je se riješiti kad mi treba svaka kap koju mi nebesa udjele? ' Zasrče naš junak sočno, s impresivno profinjenim ukusom za ironiju u frckavim mračnim okama.
'Prenjet ću tvoje ulizivačke pohvale krezuboj šefici pa možda dobiješ i kolač.' Drugi muškarac se strovali u travu pored njega 'Onda, uživaš u čarima sela?' pokaže on gestom na brežuljke i jezero i robinje koje beru začine dalje u vrtu.
Bivši vojnik kimne glavom, uozbiljivši se 'Neopisivo. Ne znam koji ti (ubacite riječ za falus) bješe da izvedeš to čudo od operacije, al' sam ti vječno zahvalan.' Stisne mu rame 'Nikome ne bi priznao osim tebi...ali ispizdio bih glavom u onoj kosturnici.'
'Ja sam ispizdio glavom a bio sam tamo samo dvadeset minuta.' Kimne Lazar i počne crtat spirale po zemlji 'Gadno mjesto. Planiraš se vratit tamo ili ćeš imat samokontrole i ostat inkognito?' priupita zabrinuto.
Smijeh, zatim kašljucavo stišavanje kad je uvidio da ovaj ozbiljno čeka svoj odgovor 'Ne znam. Iskreno.'

'Misliš da bi uspio da ti nije zabila nož u leđa?' prozbori opet Lazar nakon poduže tišine.
'Definitivno, prijatelju. Definitivno.', nasmije se nesuđeni cezar i nastavi jesti, sjedeći u hladu sa čovjekom kojeg je mogao nazvati bratom, u vrtu vile njegova pokojna oca koji bi plesao YMCA u grobu da vidi ko mu je gost, u mirno seosko poslijepodne.

Sretan meni STOTI post!
Sretna meni troipo mjesečna obljetnica bloga!
Sretno meni oko 17 ipo tisuća riječi!
Sretni meni neki troznamenkasti brojevi u statistikama!
I svi ostali brojevi za koje ne znam čemu služe!
I dabogda prošla ispit i našla posao kad jednom završim fax!
ŽIVJELI!

Bio je usred slavodobitne bitke, kad ga je probudio pjev ptica i miris punomasne juhice.
Odnosno...nadgledao je bitku s obližnjeg brežuljka, igrao Rizika u reality-show verziji i izdavao potrebne naredbe koje bi brzonogi glasnici žustro prenosili jadnoj pješadiji koja je, za razliku od njega, doslovno bila usred bitke. Strijelci su bili povučeni izvan linije zaprašene gungule, na povišenom terenu i bavili se, uz glavnu zabavu desetkovanja vojske koja prilazi a još nije u sudarajućim redovima masakra, i svemoćnim zabadanjem strelica u dupenca neprijatelja koji bi povremeno iz mase tijela i prašine odlutali na čistine. Sve se stigne kad se hoće. Njegova konjica je upravo bila ušla u igru, zaokruživši glavninu druge vojske.
Nemojte misliti da je to bilo ko u nekim blentavim holivudskim filmovima ili ko u Asterixu i Obelixu; ipak on nije bio nekakva šizoidna verzija Aleksandra, a sve se događalo stoljećima nakon vremena niskog, debelog i dugobradog. I psa. I onog što se bojao da će mu nebo past na glavu.
Kao zgodan muškarac u najboljim godinama koji je preživio sve žive, mrtve i zombijske rangove u vojsci i dogurao do statusa uspješnog generala nije mu padalo napamet riskirat svoj najveći adut –oštricu hladnog razuma – jurcajući u bitku suludo ko da je nacrackani Ciganović koji se žuri ostvarit popust na količinu na odjelu estetske kirurgije.
Iz vriske zameljane prašinom, krvlju i znojem, dok se spotičeš o mrtve, trzajuće konje i otpale udove, ne možeš voditi zakulisnu politiku, očuvati nadmoćnost vrhunsko planirane strategije, a bogme ni pokazivati proste geste pandanu na brežuljku preko puta.
Uglavnom, probudila ga je juha i ptičurina koja se uhvatila bezbrižno i nadobudno cvrkutat baš iznad njegove čupavo-busenaste glave. Koju robovi, uz najbolji trud i volju nisu uspjeli raščešljat. Kako su ga već najeli, okupali, deratizirali i obrijali, odlučio je neukrotljivu frizuru jednog Lava zadržat barem još neko vrijeme u znak romantične pobune protiv potpunog povratka civilizaciji. Nije želio ni da sve male životinjice otamo ostanu beskućnici. Bio je on, u neku ruku, ipak dobra osoba.
Prstima je potapšao to utjelovljenje kaosa na svojoj glavi i promatrao kako mu mlađahne robinje donose ručak u vrt gdje se sklupčao u debelom hladu, ko pravi mačak. Dizale su zainteresirano spušteni pogled prema čudnom gostu dok su prilazile te se smijurile kad bi im namignuo. Kako čovjek u nekim životnim fazama promisli da nema sreće, a onda...
A onda ga je ona glupa cvrkutava ptica posrala po besprijekorno čistoj, dubinski pročišćenoj, arijel-bijeloj tunici.

A moglo je bit i gore. Mogao je ženit učiteljicu.

vrijeme radnje:
Jedanaest dana prije ispita.

status:
Preliminarno upoznavanje gradiva
Priprema živčanog sustava
Nabavljanje potrebnih resursa za period ludila
Nabavljanje literature

Zadatak:
Proći drugu kaskadu u kaskadnom nizu uvjeta

'Arogancija će te jednog dana doći glave.'

Rečenica, koja je, pitaj svraku na grani otkud, došla nekim suludim stranputicama zbrčkane podsvijesti i odjekivala u njegovoj razlupanoj lubanji. Štakori, zamantrani od repetiranih udaraca u zid su pijano bauljali i plesuckali kolo oko njegove čeljusti koja je od zaprepaštenja propala deset katova niže i sad zjapila jadna i nemoćna, oslonjena o zapišani, gnjusni pod.
Jedan je žohar s mini rudarskom kacigicom na glavici marljivo nabrajao karijese i sve pomno zapisivao u mali notesić.
Taj glas! U tren oka, zaboravi on zatvorit oči i glumit facu. Uz jezivo glasnu škripu i mukli udarac o zid vrata su se naglo otvorila pred bijesnim napadom nečije noge.
Uz nečujni nekad-žohar-sada-palačinka SCHIAK iza njih, ostade samo mali raščerupani notesić na tlu kojeg gaze uspaničeni štakori bježeći ko muhe bez glave od nadirućeg svijetla koje je počelo ispunjavati ćeliju.

'Ikare, daj javi se, nisi valjda odapeo tako brzo? Haaaalooo?' kuštrava crna glava prošarana srebrom proviri u prostoriju, tražeći vječno zaigranim zelenim pogledom jednog čovjeka iz svoje prošlosti. Zbunjeno se zaustavi kad umjesto plavog ljepotana koji mu je bio pobratim u neka bolja, mlađa vremena, kad leđa nisu štucala, ugleda polugolog odrpanog čupavca kako skakuće ko da zaziva kišu, držeći ruke preko očiju i jaučući. Zatim mu sine i brzo zasjeni svjetiljku, keseći se ko priglupo tele 'Ups. Pardon.'
'Dabogda ti suđenica od konca napravila origami, Lazare!' kroz prste proviri jedno crno oko 'Kojeg vraga ti radiš tu, nesrećo??'
'Spašavam tvoje pretenciozno dupe. Reći ćeš mi hvala kasnije.' tad uhvati mršavka i izgura ga van iz kaveza, kimajući slugama da nastave po planu. Žurio se...ne zato što nije imao vremena, sve je bilo pomno isplanirano do savršenstva...nego zato što su te tamnice toliko zaudarale na tjelesne izlučevine i raspadajuće meso da se dobrano trudio zadržati želudac u dnu grla. Ako je netko ikad otvorio ledenicu par mjeseci nakon što je nestalo struje ili nabasao na masovnu grobnicu šetajući poljem zna kako je to. Toliko o altruizmu.
'Mora da su mi neke halucinogene gljivice izrasle na komadu kruha što su mi ga dali. Nema šanse da si tu...' blebleće izgubljeno čovjek koji se spremio na sve. Osim ovoga. I zvonkog šamara koji je uslijedio.
'Prekini s baljezgarijama. Imamo posla. Filozofiraj kasnije.' Uff...kako je dobar osjećaj opaliti mu prdeljusku...kako je to samo želio napravit prije...svaki put kad bi Ikar nestao s njome u sobu. Ali nikad nije bio sposoban svom karizmatičnom i uzbudljivom prijatelju reći nešto u kontru. Možda je trebao. Možda ga je mogao spasiti od samoga sebe. No...reče sam sebi, što je maloprije rekao njemu. Filozofiraj kasnije.

Jauci i vriskovi se prolamaju iz okolnih tamnica koje se, nakon što prođe ta neočekivana povorka svjetlosti, opet utapaju u beznadnoj tami.

UVODE NAM POLITIKU U KUĆU!
Pa užas.
Skužili su da je puno blogera u Hrvatskoj pa se pred izbore ulizuju i nama.
Ma daj molim te.
Veliki WAAAAUUUU! na naslovnici.

Kako je blog najdemokratskiji medij
kojega može otvorit svatko
i čitat svatko komu paše...
ne mogu reć zabranite politiku.

Ali u tri suhe smokve šta ih se mora propagirat???

Uf. Politika mi ide na nerve.

Time-out. No da...flash-back pomno tempiran da precizno točno prekine vašu nit praćenja priče u momentu kad vas baš interesira vidjet što se događa dalje s glavnom radnjom i koji vrag bi trebala značit ona sandala.
Kako krajnje predvidljivo i neukusno od sveznajućeg naratora, rekoste? E pa, mora da gledate previše sapunica ako znate spomenutu tehniku odugovlačenja priče u nedogled. Ali, molim lijepo, ovaj flash back nema veze sa sveznajućim naratorom i produljivanjem labave priče napornim djelovima koji nikako da sami sebe uhvate za rep. Nisam Tolstoj, pobogu, da vas gnjavim poljoprivredom.

'O Ikare, sine moj! Nemoj letjeti previše gori jerbo ko oće previše gori kad tad završi puno doli i neće s tatom uživat u ugodama egzila.', ozbiljno prozbori otac.
'Ma daj, molim te', zalepetaše mladac od 17 godina jadašno-sklepanim krilima, 'Stari senilac ni riječi ne može zapamtit!'
Na to se stari glumac zajapuri ko debeli političar hranjen špekom i kavom pred petnaesti infarkt.'Ti, priprosti robe, nisi još bio ni smrad preliminarne ideje u Jupiterovom velikom planu dok sam ja dobivao peterostruke ovacije.' izrecitira on, 'U RIMU!', naglasi tad pomno, iako je tek jednom bio tamo i to u totalno žnj-klasnom kazalištu, dikcijom koja zaudara na naftalin...kojom i dan danas već polumrtvi glumci davaju sami sebi na važnosti dok se svijet sprda njima iza leđa.
Na to mladić posprdno frkne u kome-ti-prodavaš-usmrđele-sardine tonu, govoreći kolegi kao malom retardiranom djetetu, koje jednostavno /n e m o ž e/ razumijeti! 'Pa upravo ti to hoću i reći, moj dragi prijatelju. Možda bi bilo vrijeme da se povučeš prije nego ti skroz istekne rok trajanja te nas osramotiš sve otezajući kopita na pozornici u klišeiziranom slobodnom stihu.' mala pauza poradi dramatike i udisanja kisika 'Na jučerašnjoj katastrofalnoj predstavi ti nije pomoglo ni moje URLAJUĆE došaptavanje. Naime...' Onda se zadere starome u uho 'TOTALNO SI GLUH! Čovječe!'
Stari se zacrveni ko da je pregrizo meksičku papričicu smrti, a ovaj nastavi 'Publika je čula prokleti scenarij, Had ga odnio, prije tebe...A zatim je čula tvoje senilno blebletanje koje nema veze s njim...No nećemo bit prestrogi...barem su se dobro nasmijali...Valjda se isplatilo za cijenu koju su platili' zamisli se 'Možda da pređeš na komedije?' nonšalantno predloži.
'TO SE ZOVE UMJETNOST IMPROVIZACIJE!!!' zapljucka bijesno stari.
'Onda si trebao priupitati pokojnog autora za mišljenje prije nego što si preurediti kraj do neprepoznatljivosti. Bilo bi ti usput na jednoj od tvojih spiritističkih seansi s pokojnom ženom' To nije imalo veze s ondašnjim sistemom kako je kazalište funkcioniralo, da budemo jasni.
Ali uvreda je bila tu i sijedinama obrasli starček je stajao razjapljenih, krezubih usta, prvi put u dugo vremena ušutkan. A naš zlatnim loknicama obdaren, golišavi krilati anđelak s perjem je veselo nastavio, izbjegavajući starčev štap koji se ovaj u neka doba sjetio koristit 'Što? Nisi? Hmmm...da vidimo...' zamisli se on, 'Kći je trebala završiti s bratovim prijateljem, mama je trebala poludjet, ubit tatinu ljubavnicu pa sebe. Tata bi poludio od boli i počeo se bavit dobrotvornim radom. A što je tvojom zaslugom ispalo? Tata je završio s bratovim prijateljem koji je završio i s bratom i s ljubavnicom i sestrom...' I prekinuo je kad je starac izletio iz prostorije, ponosa ozlijeđenog kao da je jako loši hokejaš kojeg bije na mrtvo ime i tuđa i njegova ekipa. I ruska mafija. I poludjeli bejzbolaš.
Mladi glumac se nasmijao, zalepetao krilima, pogledao prema gotovo potpuno praznom gledalištu i pustio glasu da odjekuje zbunjeno 'Misliš da sam pretjerao?'
'Mislim da je tvoja uloga bez teksta', odgovori mekano lijeni ženski glas.
A tada se prolomi njihov smijeh.

'Pripazi se, slatki, mali, nadobudni Ikare.' rekla mu je ona kasnije te iste noći 'Arogancija će te jednog dana doći glave.'

Velika slika Rimskog Carstva u smrtnim grčevima smanjuje se ponovno na 6X3 koraka mučnoga mraka i pljesnjivim zadahom amonijaka ispunjene ćelijice.
Za svoje doba visok muškarac više ne spava, ali se ni ne miče sa mjesta koje je prisvojio nakon što ga je oduzeo mraku... Katkad krvnički okrutno šutne nogom pokojeg novodobivenog ljubimca koji se usudio, jadan ni ne sluteći svoju tragičnu sudbu, grickati natrulim zubima punim svakojakih boleština preblizu njegovim nožnim prstima. Potom osluškuje, s zlobnim osmijehom na natečenom licu, kako se šutnuti štakor razljepio po vlažnom kamenu suprotnog zida uz bubnjić-parajući cvilež.
Svaka stanica njegova tijela bubrila je od nepodnosivo tupe, natekle boli...
Uvijek je mrzio periode dugotrajnih, dosadnih oporavljanja više od samog ranjavanja; što ti je naspram doktorskih mučenja i filozofiranja obični mač koji klizi kroz meso, kidajući sve? Tek hladni metal koji ti uopće ne zadaje bol jer si u tom trenu toliko nafiksan adrenalinom da si uvjeren kako si svemoguć, ti si bog!
A sad su ga premlatili ko zeca u poslovičnom kupusu i trebat će nešto vremena da se oporavi potpuno. Veselo kao posjet zubaru koji barata motornom pilom da bi zatim namjerno zagnojio koji korijen, to oporavljanje.
Barem je znao da omršavjelo tijelo radi najnužnije sanacije nastale štete (...koliko god može ovako jadno, neispavano, izgladnjelo i tek koji stupanj daleko od hipotermije...), jer su mu misli opet počele biti uobičajeni smisleni multi-dimenzionalni protok informacija. Znači, barem se smućkana kaša u nacikloj lubanji počela vraćati u normalu.
Nije se nimalo žurilo toj uvaženoj gospodi ponovno sići u posjetu na čaj; valjda su mislili igrat psihološke igrice s njim, davajući mu dovoljno vremena da se umori samog sebe analiziranjem svakog pogrešnog koraka koji ga je doveo do...pa ove katastrofe. Dovoljno vremena da razmisli o mogućnosti da se neće uopće vratit po njega, čekajući negdje na suncu da ga ubije upala pluća, depresija pomješana s klaustrofobijom, podivljalo čudovište nastalo od nabujalih nožnih gljivica ili nešto još gore da bi onda rekli 'ups'.
E pa...imao je on pametnjeg posla nego dopustit sebi da poludi od panike. Planirao je, staloženo kao da sjedi na svojoj terasi, u ugodnom hladu, polako, bez žurbe.
Svaki 'što bi on učinio' kojeg je smislio imao je 'oni bi to predvidjeli' stranu. Ali imao je vremena na pretek, znate, a i nema toga što ne bi napravio da se dočepa tople kupke. Plan se polako kristalizirao.
Napokon koraci i veseo žamor koji se kreću prema njemu. Zatvorio je oči i ispravio se koliko je to mogao. U slučaju da još vidi nije htio biti zasljepljen svjetlom ko jelen ispred farova spreman na odstrel dok se oni smiju odvratnoj grbi od životinje, opkoljenoj svjetlosti.
I čekao je mirno...a tad ga je glas izvana dopro kroz zatvorena vrata;
'Ikare, sandalo stara, kako život?'